Ko Zaista kreira nasu realnost

Tekst koji je sada pred vama se dugo vremena „kalio“ i oblikovao u meni, možda još od prvog dana od kad sam postao svjestan da nešto debelo ne štima sa globalnim životom na ovoj planeti. Namjerno kažem „globalnim“ životom jer pri tom želim da ukažem na to da, bez obzira kakvu kvalitetu življenja je svako od nas ponaosob postigao, postoje neke stvari koje uticu manje više na cijeli ljudski rod, bez obzira na kom dijelu planete se zatekli.

Ono što je zajednicko za cijeli svijet jeste vladajuca oligarhija, tj. patokratija koja zajednicki upravlja ovom planetom, jer vecina ljudi misli i vjeruju npr. da su Buš i Putin protivnici, da su se Ruzvelt, Staljin i Cercil ocajnicki borili protiv naciste Hitlera, i da su Miloševic i Tudman bili zakleti neprijatelji. Znanje je moc, rekli bi mnogi, ali neznanje je jos veca, za one koji to znaju da koriste a prije toga da to proizvedu.
Da bi mogli da vladate ogromnom ljudskom populacijom na nacin kako se to cini zadnjih nekoliko hiljada godina prvo morate da proizvedete specificno „mentalno“ stanje kod ljudi koje dozvoljava da se njima brutalno i perverzno manipuliše kroz vijekove, i ne samo to, vec da vremenom i sami, velikim dijelom postanu zagovornici i provodnici jednog plana koji je toliko brutalan i strašan da bi možda bio pretjeran i za najbolesnije horor filmove koje bi mogli zamisliti.

Taj plan ukljucuje psihicko, duhovno i fizicko sakacenje ljudskih bica koje na kraju rezultira najvjerovatnije i njihovim samim fizickim uništenjem. Ono što je „najbolesnije“ u svemu tome jeste da vecina nas ni u snu ne želi da prihvati ovu cinjenicu vec se polako, pomocu metoda „kuhane žabe“, utapamo u najveci i najobimniji genocid koji je ikad izveden na ovom svijetu a to je polagano izumiranje ljudske vrste u okovima vlastite nesvijesti.

Svijet laži

Ako iskreno, otvoreno i bez predrasuda pogledamo šta cini i odlikuje naše svakodnevno okruženje i dinamiku našeg društveno-socijalnog življenja uvidjecemo da je mnogo toga ili gotovo sve zasnovano na laži. Upitajmo se kada zaista, odnosno u kojim situacijama i prilikama i kome možemo govoriti cistu istinu i ono što zaista mislimo, pa kakvo god da to bilo.
U svakodnevnoj interakciji za drugim ljudima mi smo bukvalno prisiljeni da lažemo, da se krijemo iza raznih maski, mediokriteta i da postupamo i ponašamo se onako kako drugi od nas to ocekuju a ne kako bi sami to htjeli i željeli.
Zamislimo situaciju da želite da ostvarite neko svoje osnovno pravo poput zaposlenja, napretka u službi, ucešca u nekom društvenom dogadaju ili ako to isto nastojite da ucinite i izdejstvujete za nekog ko vam je blizak. Šta se dešava?
Ako bi tom prilikom rekli iskljucivo pravu istinu o nekim stvarima o kojima vas pitaju ne da su male šanse da biste išta uspjeli ostvariti vec bi takvim postupkom vjerovatno trajno zatvorili sva vrata koja vode ka vašem egzistencijalnom opstanku u takvom društvu.

Zamislimo šta bi se desilo kada biste potpuno otvoreno i iskreno rekli sve što mislite o malverzacijama koje se vrše u vašoj firmi, državnom organu, opštini u kojoj živite ili nekoj široj teritorijalnoj jedinici, i na kraju o samoj državi i njenom rukovodstvu u kojoj se nalazite. Zašto je to tako?

Prije neki dan sam naišao na prevod jednog odlicnog teksta pod nazivom “Kreatori naše realnosti” poznate americke spisateljice Laure Knight-Jadczyk, koja je poznata i po kanaliziranju
“kasiopejaca” – tkz. „ujedinjenih misaonih formi“, tj. bica sa šestog denziteta svjesnosti. Ova bica, koja se u najkracem predstavljaju kao „mi smo vi u buducnosti“ vec godinama, pocev od 1994. daju zaista fantasticne i zanimljive informacije o ljudima, svijetu u kojem živimo, našoj prošlosti i buducnosti koja nas ocekuje.

Iako na „prvi pogled“ može zvucati da se radi samo o još jednoj manipulaciji i prevari, jer zaboga, neka tamo žena pada u trans i priziva kojekakve duhove i spodobe ili samo dobro laže kako bi zaradila što više novca, ipak svako ko se imalo upustio u proucavanje njenog rada uvida da tu postoji „nešto“ i da je to „nešto“ izrazito jako i mocno. Ja bih to „nešto“ okarakterisao sa samo jednom rjecju, a to je: ZNANJE.

Danas „Kasiopejske transkripte“ za mene licno predstavljaju, prije svega, vrijedan i dragocjen izvor cistog znanja, koje se trudim povremeno izucavati na nacin da se ne vežem niti intelektualno, emocionalno ili na ijedan drugi nacin koji ne bi predstavljao izraz moje slobodne i nesputane volje za proucavanjem nekog izvora ili subjekta, i što rezulitra time da mogu sa maksimalnom objektivnošcu prosudivati i vrednovati pomenuti materijal.

To prakticno znaci da nastojim ja da vladam nekim materijalom, tj. ucenjem ili pravcem a ne on sa mnom. Svjedoci smo svugdje oko nas, u stvarnom životu, na raznim internet forumima i drugim mjestima kojekakve manifestacije ljudi koji su duboko zašli u dogmu i okove nekog ucenja a da i sami nisu svjesni toga. Covjeku se sa mnogo raznih strana, pocev od zvanicnih religija za ciju pripadnost nam lupe „pecat“ samim cinom našeg rodenja, pa do raznih sekti, pokreta, ucenja…nude razni duhovni „proizvodi“ i svaki od njih je uoblicen u neku kompleksnu strukturu pravila, savjeta i nacina „šta i kako“ i koji na taj nacin zarobljavaju našu svijest i odvlace ju u još dublji ponor u kojoj je bila prije susreta sa tim ucenjima.

Nametanje tude percepcije

Ljudi ponekad sami sebi, ako im to neko drugi svjesno ne ucini, stvaraju idole i poklonike medu raznim majstorima, uciteljima, piscima i drugima želeci da i sami postanu jednog dana kao i njihovi uzori, i tako pocinje da se stvara „kult licnosti“ od nekih osoba i svako ko upadne u zamku te vrste vjerovatno i ne primjeti kako je vremenom prešao jednu crtu koja ga je dijelila od originalnog integriteta vlastitog bica ka izvaranoj i izmanipuliranoj licnosti koja je bukvalno svoju slobodu i suštinu ogranicila i zatvorila u neki sistem i pripadnost nekome i necemu.

Kada se postane dio takvog nekog „sistema“, na scenu stupaju vec toliko videni i oprobani nacini manipulacije širim masama u vidu nametanja jedne zajednicke percepcije stvarnosti koja iskljucuje svaku pojedinacnu i individualnu i na taj nacin svaku osobu cini samo obicnim poslušnikom koja, ako želi da i dalje ostane clan neke grupe i strukture, ne smije nikad i ni pod kojim uslovima dovoditi u pitanje integritet i autenticnost kako samog ucenja tako i onih „glavnih“ koji to propagiraju. Toliko puta vec videna slika…

Osoba koja postane dio nekog sistema, ucenja ili neceg slicnog vremenom postaje u tolikoj mjeri netolerantna i donekle agresivna prema bilo kojem drugacijem razmišljanju ili pogledu na neke stvari da uopšte ne uvida ogromnu promjenu koja ju je zadesila. Takvi ljudi bukvalno postaju robovi tude percepcije i stvarnosti koju je za nju kreirao neko drugi a ne ona sama.

Medutim, najocitiji primjer nametanja tude percepcije jeste ono što svi mi svaki dan doživljavamo u sredinama u kojima boravimo a što se dešava kao posljedica „aktivnosti“ raznih politicara, vjerskih ili vojnih starješina, rukovodioca na radnim mjestima i drugih i svima njima je zajednicko to da potpuno zanemaruju pravu i istinitu objektivnu realnost tako što svim silama nastoje da je zamijene onom koju oni sami projiciraju bilo originalno iz svojih umova bilo pod uticajem osoba koje su hijerarhijski na nekom višem nivou od njih. Na taj nacin ce npr. neki niži rukovodilac na nekom mjestu svojim podredenim na isti nacin predocavati uspješnost svoje poslovne politike za koju se zalagao kao što to cini njegov nadredeni prema njemu, uprkos tome što objektivne cinjenice govore upravo suprotno, ali važno je da se svim podredenim individuama u toj strukturi nametne jedna realnost koja nema nikakve veze sa stvarnom, nakon cega se niko nece ni usuditi da otvoreno progovori o onome što zaista postoji, odnosno o stvarnim i istinitim cinjenicama.

Govori politickih voda na predizbornim kampanjama su klasican primjer kako se vrši nametanje lažne percepcije prema ciljanim subjektima. Politicari su u stanju i to svakodnevno rade širom svijeta, potpuno hladno i sracunato izaci pred ogromnu masu ljudske populacije i izreci nevjerovatne i gnusne laži o njima samima, o rezultatima koje su postigli, o svojim daljim ciljevima i namjerama a da ljudi koji ih slušaju to sve primaju i prihvataju kao mala djeca kad im se kaže da ce im sledece godine „Deda Mraz“ donijeti poklon ako budu bili dobri i poslušni.

Kako se odbraniti?

Prije svega moramo svih ovih stvari postati svjesni, jer ako nismo svjesni te široke i sveobuhvatne manipulacije cije smo žrtve pocev od samog našeg rodenja, onda ne možemo pricati ni o kakvom odupiranju, možemo se samo utopiti u „sivu“ i nepreglednu masu ljudskih bica koja nisu ništa drugo do obicna hrana i izvor energije za nekog drugog.

Tim ljudskim bicima se brutalno manipuliše, uzgajaju se u selima i gradovima poput goveda u štalama. Namece im se lažna stvarnost u vidu necije tude percepcije, kada se rode bivaju podvrgnuti kompleksnom procesu socijalizacije koji obuhvata odgovarajuce vaspitanje i obrazovanje. Kada postanu punoljetni muškarce pošalju u vojsku, još ako imaju „srece“ da se rode na nekom podrucju na kojem baš u to vrijeme izbije i kakav rat, „užitak“ je zaista potpun. Poslije, u zavisnosti kako se ko snade, nastavlja se sva „ljepota“ postojanja u ovom 3D obliku, ljudi osnivaju porodice, dolaze djeca koja prolaze istim putem kao i njihovi rodtelji, ljudi vecinom žive život samo u „odijelima i pidžamama“, a kad docekaju neki vikend ili godišnji odmor, postaju poput raspuštenog stada ovaca kada se docepa neke zelene livade. Tad na scenu stupaju razni programi kojima su ljudi svakodnevno izloženi u vidu potrošacke tj. shoping groznice, aranžmana za ljetovanja, zimovanja, proslave nove godine, proslave, rodendane, vjerske praznike…sta sve još ne.

Ljudi se polako bliže kasnim godinama, dolazi penzija, a sa njom razne bolesti koje su najcešce rezultat napornog rada kroz život i veci dio te penzije (pod uslovom da ne žive negdje na Balkanu, tad im penzija nece biti ni za tri dana) ili neke uštedevine odlazi za lijekove, doktore i terapije.

Svjestan sam u potpunosti pesimisticne i sive slike koju na ovaj nacin prezentujem i toga da nije „sve tako crno“ ili da nije baš sve „trulo u državi Danskoj“, i da život zna itekako da bude lijep, ispunjen i sadržajan ali ono što želim da kažem da niko od nas, na kraju, nije pošteden neke eventualne ružne sudbine u vidu nastupanja nekog nesrecnog dogadaja ili neke druge okolnosti koja ne proizilazi direktno iz naše volje i namjere, jer smo svi kao ljudska bica podložni jednom generalnom zakonu „slucajnosti“, ili sve dok taj zakon slucajnosti ne zamijeni naša svjesna volja.

Dotle cemo gledati na TV-u kako u jednom danu od eksplozije neke bombe pogine na stotine ljudi ili kako je negdje pao najnoviji „airbusov“ putnicki avion i pri tome nekoliko stotina ljudi poginulo na zastrašujuci nacin.
Da li je sve ovo što govorim samo plod moje „izopacene“ mašte ili nešto što se zaista svakodnevno dešava svudje u svijetu prosudite sami. A ja bih samo još postavio jedno pitanje, a to je: da li zaista sve to mora da se dogada?

Na kraju, mislim da je jako bitno da shvatimo da bezuslovno i “mehanicko” pozitivno razmišljanje na nacin da pošto poto nekim stvarima, dogadjajima, pojavama ili licima pokušavamo dati bilo kakvu “pozitivnu konotaciju” u nadi da ce takva vibracija naše svijesti i nacina razmišljanja prema odredjenom objektu usloviti njegovu promjenu i preorijentaciju sa negativnog i mracnog na pozitivno i svijetlo, i ako i sam priznajem nespornu plemenitost i dobronamjernost takve ideje, mislim da ipak nece prouzrokovati željenu promjenu u tom “pozitivistickom” pravcu.
Naime, takav nacin razmišljanja pomocu kojeg “na silu” pokušavamo izmjeniti karakter i srž nekih dogadjaja, pojava i sl. dovodi samo do jedne vrste izmjenjenog stanja svijesti kod individue koja se nastoji tako ponašati. Izmjenjeno stanje svijesti u ovom slucaju znaci da izbjegavamo sagledati svu objektivnost situacije, onu kakava ona zaista jeste, i jednim “vishful thinking” nacinom razmišljanja proizvesti neko stanje koje bi trebalo biti onako kako ga mi zamišljamo i kako mi mislimo da je najbolje.

Bjezanje od sagledavanja srži i osnova svake pojave, dogadjaja ili sl. na nacin da okrecemo glavu od svega sto je ružno i što nam se ne dopada a zauzvrat nastojimo da projekcijom neke ljubavi, svijetla, smijeha i ljepote nastojimo nesvjesno ili podsvjesno zataškati sve ono sto je loše i ružno dovodi do bukvalnog ignorisanja i puštanja da se dalje razvija i širi nešto što više nebi trebali tolerisati na ovom svijetu. Jednostavno nazovimo stvari njihovim pravim imenom i priznajmo da su ono što jesu a ne ono što nisu ili ono što bi mi željeli da budu i možda cemo biti na pravom putu da ih jednog dana iskorijenimo i svi konacno pocnemo da živimo u pravoj ljubavi, svijetlosti i razumijevanju.

autor VIKTOR

Home - Kontakt