Putovanje duše - Pripreme za ponovno rođenje

 

Ponovno rođenje je duboko iskustvo. Duše koje se spremaju za silazak na Zemlju su poput okorjelih veterana koji se pripremaju za bitku. Njima je to posljednja prilika da uživaju u osjećajima samospoznaje i činjenici da su sveznajuće prije no što započnu prilagodbu u novom tijelu. U posljednjem slučaju predstavit ću dušu žene koja nam nudi jasno definiran opis svojeg posljednjeg silaska na Zemlju.

Dr. N: Je li došlo vrijeme za reinkarnaciju u sljedećem životu?

S: Da, jest.

Dr. N: O čemu najviše razmišljate u vezi povratka na Zemlju?

S: O prilici da živim u dvadesetom stoljeću. To je uzbudljivo vrijeme mnogih promjena.

Dr. N: A jeste li vidjeli unaprijed taj život ili barem neke njegove dijelove?

 S: Da... prošla sam kroz to... (klijentica djeluje odsutno).

Dr. N: Postoji li još nešto o čemu želite razgovarati sa mnom u vezi sljedeće inkarnacije?

S: Posljednji put razgovaram s Pomarom (klijentičin vodič) o svim mogućnostima u mojem projektu (životu).

Dr. N: Može li se to smatrati posljednjim izlaznim razgovorom s Pomarom?

S: Da, valjda može.

Dr. N: Bi li vam pomoglo kad biste razgovarali sa mnom o rezervnim planovima za sljedeći život?

S: (glas joj je suh i prilično slabašan) Ja... mislim da su mi jasni...

Dr. N: Kako je prošao vaš tečaj prepoznavanja? Pretpostavljam da je ta faza vaših priprema završena?

S: (još uvijek odsutno) Aha... Sastala sam se s ostalima (sudionicima) iz mog projekta.

Dr. N: Jesu li vam potpuno jasni znakovi prepoznavanja pravih duša u pravo vrijeme?

S: (nervozno se smije) Ah... signali... moji dogovori s ljudima... da, sve smo to napravili.

Dr. N: Bez analize ili cenzure svojih utisaka, recite mi što osjećate u ovom trenutku.

S: Ja... samo se... pripremam... za veliki skok u novi život... osjećam iščekivanje... ali i uzbuđena sam...

Dr. N: Jeste li malo uplašeni, pitate li se možda biste li se uopće trebali vraćati na

Zemlju?

S: (stanka, a zatim nastavlja veselije) Lagana... zabrinutost... zbog onoga što me čeka... zato što napuštam svoj dom ovdje... ali i sretna sam zbog mogućnosti.

Dr. N: Dakle, osjećate miješane emocije zbog napuštanja duhovnog svijeta?

S: Većina nas ih osjeća kako se naše vrijeme bliži. Prije nekih života imala sam određenih dvojbi... ali Pomar zna kada kasnim za svojim planom - ovdje ništa ne možete sakriti, znate.

Dr. N: U redu, pretpostavimo da je vrijeme polaska u vaš sljedeći život. Kad nabrojim do tri, vaša odluka o povratku u određenom trenutku čvrsta je i nalazite se u posljednjoj fazi prije odlaska iz duhovnog svijeta. Jedan, dva, tri! Opišite mi što vam se sada događa.

S: Opraštam se sa svima. To može biti... teško, (odlučno zabacuje glavu). Bilo kako bilo, svi mi žele sreću i odlazim od njih... plutam sama. Nema velike žurbe... Pomar mi dopušta da priberem misli. Kad sam spremna, on me dolazi ispratiti... ponuditi mi ohrabrenje... potporu... i zna kada sam spremna za polazak.

Dr. N: Osjećam da ste sada bolje raspoloženi u odnosu na ponovno rođenje.

S: Da, to je vrijeme nadahnuća i očekivanja... novo tijelo... put koji me čeka... Sada pripremam tu klijenticu da napusti duhovni svijet po posljednji put prije svog sadašnjeg života. U tome sam jednako oprezan kao i kad sam je prvi puta poveo u duhovni svijet nakon normalne regresije. Započinjem osnaživanjem zaštitnog energetskog štita koji je već postavljen oko nje. Nakon toga, primjenjujem dodatne pripremne tehnike kako bih zadržao njezinu dušu u odgovarajućoj ravnoteži s umom djeteta kojem se pridružuje na Zemlji.

Dr. N: U redu, vi i Pomar zajedno ste tijekom vašeg izlaska iz duhovnog svijeta. Želim da uđete duboko u sebe i objasnite mi što činite, gledajući događaje kao u usporenom filmu. Idite!

S: (stanka) Mi... počinjemo se kretati... većom brzinom. Postajem svjesna kako se Pomar... odvaja od mene... i sada sam sama.

Dr. N: Što vidite i osjećate?

S: Oh, ja...

Dr. N: Ostanite unutra! Sami ste i krećete se brže. Što zatim?

S: (tihim glasom)... odlazim... udaljavam se... kroz jastuke bjeline... sve dalje...

Dr. N: Ostanite unutra! Nastavite me izvještavati.

S: Oh, ja... prolazim kroz... nabore svilene tkanine... glatke... nalazim se na trasi., na

putu... sve brže i brže...

Dr. N: Nastavite! Pričajte mi dalje.

S: Sve je zamagljeno... klizim dolje... kroz dugu, mračnu cijev... šuplji osjećaj... tama...

zatim... toplina!

Dr. N: Gdje ste sada?

S: (stanka) Svjesna sam da se nalazim u svojoj majci.

Dr. N: Tko ste vi?

S: (smije se) U bebi sam - ja sam beba.

Efekt šuplje cijevi kojeg opisuju moji klijenti očito nije majčin porođajni kanal. Sličan je tunelu kroz kojeg duše prolaze nakon fizičke smrti, a možda je riječ o istoj ruti. Čitatelj se može zapitati zašto toliko pazim tijekom čina rađanja kad sam svoje klijente već vodio u veći broj prošlih života i iz njih tijekom proteklih seansi. Za to postoje dva razloga. Prvo, proživljavanje prošlog života ne mora uključivati proces rađanja. Pomažem klijentima da izađu iz duhovnog svijeta ravno u sljedeći život, obično u odrasloj dobi. Drugo, ako vratim klijente u njihovo sadašnje tijelo i odlučim zatražiti od njih da ponovno prožive iskustvo rađanja, želim ukloniti manju neugodu koju neki ljudi osjećaju nakon buđenja. Prije no što nastavim opisivati ovaj slučaj, trebao bih vam dati neke općenite informacije o dušama i bebama. Svi moji klijenti pričali su mi da je prijelaz njihovih duša iz duhovnog svijeta u um bebe relativno brži od puta natrag.

Zbog čega dolazi do ove razlike?

Nakon fizičke smrti, naše duše putuju kroz vremenski tunel i prolaze kroz vratnice u duhovni svijet. Povratak u duhovni svijet treba se odvijati polaganije od silaska na Zemlju kako bi se tek oslobođena duša imala vremena aklimatizirati. Međutim, kao duše koje ulaze u bebe, dolazimo iz stanja potpune spoznaje, pa smo stoga mentalno sposobni brže se prilagoditi svojoj okolini nego na kraju fizičkog života. Osim toga, dodatno vrijeme za prilagodbu dobivamo dok se nalazimo u majčinoj utrobi. Ipak, vrijeme koje provedemo unutar majke ne znači da smo potpuno spremni za snažan šok rođenja, s blještavim bolničkim svjetlima, iznenadnom potrebom za udisanjem zraka i prvim fizičkim dodirima. Moji klijenti kažu da je, usporede li trenutak rođenja s trenutkom smrti, fizički šok koji prati rođenje mnogo veći. U nekom trenutku prije rođenja, duša će oprezno dotaknuti bebin mozak u razvoju, otvoren za nove utiske, a zatim se čvršće spojiti s njim. Kad duša odluči ući u bebu, to dijete, čini se, nema slobodu izbora prihvaćanja ili odbijanja duše. U trenutku ulaska, za dušu počinje kronološki tijek vremena. Ovisno o sklonostima pojedine duše, do veze može doći u ranijoj ili kasnijoj fazi majčine trudnoće. Imao sam slučajeve kad su duše isplanirale svoj dolazak u posljednjem trenutku, tijekom porođaja, ali to nije uobičajeno. Moja otkrića ukazuju na to da čak i one duše koje se rano spoje s bebom tijekom trudnoće prilično često putuju izvan majčine utrobe. Nakon porođaja, jedinstvo duha i tijela u potpunosti se učvršćuje u partnerstvo.

Besmrtna duša tada postaje sjedište percepcije ljudskog ega u razvoju. Duša donosi duhovnu silu koja je nasljeđe beskonačne svjesnosti. Iako sam rekao da duše mogu biti potisnute kod ljudi u traumatičnim situacijama, one nikada nisu zarobljene. Osim što napuštaju tijelo u trenutku smrti, duše mogu izlaziti iz tijela dok ono spava, tijekom duboke meditacije ili pod anestezijom tijekom operacije. Odsutnost duše iz tijela može trajati i mnogo dulje, u slučajevima teških oštećenja mozga i kome. Dvadeset i deveti slučaj nastavlja se objašnjavanjem stvaralačke ljepote duše koja se spaja s novim ljudskim bićem. To spajanje inteligentne životne sile prije rođenja zatvara za nas puni krug od prizora smrti opisanog u prvom slučaju.

Dr. N: Pa, drago mi je da ste stigli živi i zdravi u novo tijelo. Recite mi, koliko je beba stara?

S: Prošlo je pet mjeseci (od začeća).

Dr. N: Je li to uobičajena faza zrelosti djeteta u kojoj vi ulazite u tijelo?

S: U svojim životima... dolazila sam u različita vremena... ovisno o bebi, majci i mojem budućem životu.

Dr. N: Doživljavate li kao duša veliki stres ako majka iz nekog razloga abortira prije

termina porođaja?

S: Znamo hoće li se beba roditi ili ne. Nerađanje nama nije iznenađenje. Možemo doći samo kako bismo utješili dijete.

Dr. N: Ako se dijete ne rodi, prekida li se i životni zadatak vaše duše?

S: Ne, što se tiče tog djeteta, nikada i nije postojao životni zadatak.

Dr. N: Je li moguće da neke abortirane bebe nikada nisu imale dušu?

S: To ovisi o tome koliko su daleko stigle. One koje umru veoma rano često nas i ne trebaju.

Napomena: O ovom su se problemu vodile žestoke rasprave i nekada i danas. Tijekom trinaestog stoljeća, kršćanska je crkva smatrala nužnim utvrditi smjernice za postojanje duša abortiranih fetusa. Sv. Toma Akvinski i drugi srednjevjekovni teolozi arbitrarno su odlučili da se silazak duše događa četrdeset dana nakon začeća.

Dr. N: Ukoliko se dijete treba roditi, znate li kada se druge duše spajaju s djecom?

S: (nehajno) Oh, neke plutaju uokolo dulje od drugih, ulaze u bebu i izlaze iz nje do porođaja zbog dosade.

Dr. N: Što vi običavate raditi?

S: Ja sam valjda nekakav prosjek. Zapravo, ne provodim dulja razdoblja u bebi zato što to može biti prilično dosadno.

Dr. N: U redu, pogledajmo sadašnju situaciju u vašoj majci i dopustimo da prođe neko vrijeme. Što činite dok niste u nerođenom djetetu?

S: (oduševljeno se smije) Želite istinu? Reći ću vam. Ja - ja se igram! To je sjajno vrijeme za čisto ludiranje... kad je beba manje aktivna. Zabavljam se sa svojim prijateljima koji čine istu stvar. Jurcamo po Zemlji i posjećujemo jedni druge... odlazimo na zanimljiva mjesta... gdje smo nekada zajedno živjeli u prošlim životima.

Dr. N: Ne smatrate li vi i druge duše da ostavljanje nerođenog djeteta na dulje vrijeme znači izbjegavanje odgovornosti vašeg zadatka na Zemlji?

S: (brani se) Oh, razvedrite se! Tko je spominjao dulja razdoblja? Ja to ne radim! Osim toga, naši problemi još nisu počeli.

Dr. N: Kad na neko vrijeme napustite bebu, na kojem se astralnom planu nalazite u odnosu na Zemlju?

S: Još smo uvijek na razini Zemlje... i nastojimo da nam ništa ne odvuče pozornost. Većina našeg ludiranja odvija se u blizini bebe. Ne želim da steknete dojam kako mi nemamo što raditi u nerođenom djetetu.

Dr. N: Oh...?

S: (nastavlja) Zaposlena sam s tim novim umom, iako još nije potpuno spreman.

Dr. N: Zašto ne bismo porazgovarali o tome? Razjasnite mi te aktivnosti koje se događaju kad vaša duša uđe u bebu kako bi u njezinom tijelu ostala do kraja tog života.

S: (duboko uzdiše) Kad se spojim s djetetom, svoj um moram sinkronizirati s mozgom. Moramo se naviknuti jedno na drugo, poput partnera.

Dr. N: To mi govore i drugi ljudi, ali recite mi javlja li se između vas i bebe trenutačna povezanost?

S: Pa... nalazim se u umu djeteta, ali sam odvojena. U početku djelujem polako.

Dr. N: U redu, objasnite mi što činite s umom djeteta.

S: To je delikatno i ne može se požurivati. Počinjem blagim ispitivanjem... definiram veze... nedostatke... svaki je um drukčiji.

Dr. N: Postoji li u djetetu kakav konflikt u odnosu na vas?

S: (nježno) Ah... u početku osjećam blagi otpor... ne prihvaća me potpuno dok se krećem prolazima... to je uobičajeno... dok ne dođe do upoznavanja (zastaje na trenutak i tiho se smije). Udaram sama sebe!

Dr. N: U kojem trenutku vaše integracije s bebom ona postaje prijemčiva na silu vašeg

identiteta kao duše?

S: Smeta mi vaša upotreba riječi «sila». Mi nikada ne ulazimo silom u nerođenu bebu. Ja to činim pažljivo.

Dr. N: Je li vam trebalo mnogo života da se naučite spajati s ljudskim mozgom?

S: Uh... neko vrijeme... nove duše dobivaju pomoć u spajanju.

Dr. N: Budući da predstavljate čistu energiju, slijedite li tijekom spajanja električne

veze u mozgu, poput neurotransmitera, živčanih stanica i tome slično?

S: (stanka) Pa, nešto takvo... no, ništa ne ometam... dok učim obrasce moždanih valova

bebe.

Dr. N: Govorite li o sklopu regulacije misli u umu?

S: O načinu na koji ta osoba prevodi signale. O njezinoj sposobnosti. Ne postoje dva

ista djeteta.

Dr. N: Budite potpuno iskreni sa mnom. Nije li vaša duša preuzela taj um i podčinila ga svojoj volji?

S: Ne razumijete. To je spajanje. Prije mog dolaska u bebi postoji... praznina koju ja ispunjavam i činim bebu cjelovitom.

Dr. N: Donosite li intelekt?

S: Širimo ono što već postoji.

158

Dr. N: Možete li mi preciznije objasniti što vaša duša zapravo daje ljudskom tijelu?

S: Mi donosimo... razumijevanje stvari... prepoznavanje istine u onome što mozak

vidi.

Dr. N: Jeste li sigurni da vas to dijete u početku ne smatra tuđinskim entitetom u

svojem umu?

S: Ne, zato se sjedinjujemo s nerazvijenim umovima. Ona me prepoznaje kao prijateljicu... blizanca... koji će biti dio nje. Kao da je beba čekala moj dolazak.

Dr. N: Smatrate li da je neka viša sila pripremila bebu za vas?

S: Ne znam, čini se da je tako.

Dr. N: Je li vaš rad na sjedinjavanju dovršen prije rođenja?

S: Zapravo nije, ali tijekom porođaja počele smo se nadopunjavati.

Dr. N: Dakle, proces sjedinjavanja traje neko vrijeme?

S: Naravno, dok se prilagođavamo jedna na drugu. Kao što sam vam rekla, povremeno sam napuštala nerođenu bebu.

Dr. N: Ali što je s onim dušama koje se sjedine s bebama u posljednji trenutak prije rođenja?

S: Hmpf! To je njihov stil, ne moj. Oni moraju započeti svojim radom u kolijevci.

Dr. N: U kojoj dobi djetetovog tijela vaša duša prestaje napuštati dijete?

S: S oko pet ili šest godina. Obično postanemo potpuno funkcionalni kada dijete krene u školu. Djecu do te dobi često možemo ostaviti nasamo.

Dr. N: Nije li vaša dužnost da uvijek budete sa svojim tijelom?

S: Ako stvari krenu po zlu na fizičkoj razini - u trenutku se vraćam natrag.

Dr. N: Kako biste to mogli znati ako se ludirate uokolo s drugim dušama?

S: Svaki mozak ima obrazac valova - to je poput otiska prsta. Istog trena znamo kad je dijete za koje smo zaduženi u nevolji.

Dr. N: Dakle, cijelo vrijeme pazite na dodijeljeno dijete - i prije poroda i nakon njega - tijekom ranih faza odrastanja?

S: (s ponosom) Oh, da, a pazim i na roditelje. Oni se mogu svađati u blizini djeteta, a to stvara uznemirujuće vibracije.

Dr. N: Ako se to dogodi djetetu, što vi činite kao njezina duša?

S: Smirim je najbolje što mogu. Posegnem kroz bebu prema roditeljima kako bih ih smirila.

Dr. N: Dajte mi primjer načina na koji možete posegnuti prema svojim roditeljima.

S: Oh, navedem bebu da im se smije i dira lica roditelja s obje ručice. Roditelji još više zavole bebe zahvaljujući takvim stvarima.

Dr. N: Vi kao duša možete kontrolirati motoričke pokrete bebe?

S: Ja sam... ja. Mogu malo potaknuti onaj dio mozga koji kontrolira kretnje. Katkad mogu i podbosti djetetov smisao za humor... učinit ću sve što je potrebno da unesem sklad u svoju obitelj.

Dr. N: Recite mi kakav je osjećaj biti u majčinoj utrobi.

S: Sviđa mi se topli, ugodan osjećaj ljubavi. Uglavnom osjećam ljubav... katkad i stres. Bilo kako bilo, koristim se tim vremenom za razmišljanje i planiranje svega što ću činiti nakon rođenja. Razmišljam o prošlim životima i prilikama koje sam propustila u drugim tijelima i to mi daje poticaj.

( Dvojna priroda duha i tela svakome je poznata iz iskustva. Možda ovde leži objašnjenje takozvanih "duševnih bolesti", možda slučajevi šizofrenije nastaju kada duša iz nekog razloga potpuno napusti telo, ili prestaje aktivno da deluje u njemu, a telo nastavlja da živi samo usled fizičke inercije i sa fizičkim delom uma, bez duše koja mu daje plemenitost, smisao i višu svest. Otuda i "bezdušna dela" koja ovakvi ljudi mogu da počine. Po ovom opisu dete može fizički da živi nezavisno od duše, to pokazuju i somnabulna stanja pri kojima telo može da obavlja vrlo složena dela bez prisustva svesti.)

Dr. N: A sjećanja na prošle živote i na život u duhovnom svijetu još vam nisu

blokirana amnezijom?

S: To se događa nakon rođenja.

Dr. N: Kad se beba rodi, ima li ona kakve svjesne misli o tome tko je njezina duša i o razlozima spajanja?

S: (stanka) Um djeteta tako je nerazvijen da ono ne može razmišljati o toj informaciji. Dobiva neke djeliće te spoznaje radi utjehe, ali oni kasnije izblijede. Do vremena kad počnem govoriti, ta je informacija zaključana duboko u meni, a tako i treba biti. Dr. N: Hoćete li kao dijete imati bljeskove prisjećanja na prošle živote?

S: Da... mi maštamo... način na koji se igramo kao djeca... stvaramo priče... imamo imaginarne prijatelje koji su stvarni... ali to izblijedi. U prvih nekoliko godina života bebe znaju mnogo više no što se misli.

Dr. N: U redu, sada je vrijeme neposredno prije vašeg rođenja u ovom životu. Recite mi što činite.

S: Slušam glazbu.

Dr. N: Kakvu glazbu?

S: Slušam ploče koje sluša moj otac - to ga jako opušta - pomaže mu u razmišljanju - malo sam uznemirena zbog njega...

Dr. N: Zašto?

S: (kikoće se) On misli da želi dječaka, ali začas ću ga navesti da se predomisli!

Dr. N: Dakle, to je za vas produktivno vrijeme?

S: (odlučno) Da, zaposlena sam planiranjem trenutka u kojem ću ući u svijet kao čovjek i prvi puta udahnuti. To mi je posljednja prilika za mirno promišljanje o sljedećem životu. Kad izađem - čeka me jurnjava.

 

Izvor

Knjiga, “Putovanje duša” koja je prevedena na deset jezika. Dr. Newton međunarodno je poznat kao duhovni regresionist, a nastupao je na brojnim radio i TV talkshowovima zastupajući teorije New Agea. Godine 1998. Nacionalna udruga transpersonalnih hipno-terapeuta dodijelila mu je godišnju nagradu za «Najosobitiji doprinos» u premošćivanju uma, tijela i duha. Nagradu je dobio za godine kliničkog istraživanja sjećanja duše i otkrića kozmologije života nakon života. Pisac je povjesničar, astronom-amater i svjetski putnik.

pretraga sajta

izdvajamo

besplatno na sajtu

BESPLATNO OPŠIRNIJE

KALENDAR DOGAĐAJA

BEOGRAD, NOVI SAD...

oglašavanje seminara, predavanja, tribina, radionica.

Kako postaviti dogadjaj na kalendar?

POLEMIKA NA TEME SAJTA
VIRTUELNE PROMOCIJE

uputstvo za pristup

za ULAZ klikni na sliku

povremeno je potrebna šifra: sokak